|
|
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
NOSIM CRNO IZVANA,JER SE OSJEĆAM CRNO IZNUTRA!AKO KRENEŠ NA PUT PREMA NIČEMU,DOĆI ĆEŠ MENI,A MENI SE JEBE ZA TEBE JER VOLIM SAMO SEBE!
Sve što imam u životu su crvena gitara,tri akorda i istina!Rock and roll je moj kontakt s Bogom,kultura,dosada,otuđenje i očaj.
Živote zašto ne shvatiš:JA SAM SAMO KAP U MORU KIŠA,
NULA,NITKO I NIŠTA...?
I love it 
-oni koji me znaju zovu me Beast
-živim u Zagrebu,da purgerica sam i ništa protiv Dinama na ovom blogu molim ;)
-muku mučim s prirodoslovno-matematičkom gimnazijom al ne još dugo
-88 godište...
ako vas nešto posebno interesira pitajte
-živim po Kurtovoj rečenici:
It's better to be hated for what you are than to be loved what you are not!
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
ŠTO TO MOJE OČI VIDE :
[I]lordbyron666
daughter jane
crnadeja
bluch
crvena
Bleeding Lass
slayer
kreator
iced earth
black sabbath
The doors
ac/dc
bob marley
iron maiden
judas priest
queens of the stone age
nirvana
led zepelin
pink floyd
gunse
u2
hladno pivo
azra
prljavci....
meni prejebene pjesme
IRON MAIDEN-The Number of the Beast
Woe to you Oh Earth and Sea
for the Devil sends the beast with wrath
because he knows the time is short
Let him who hath understanding
reckon the number of the beast
for it is a human number
its number is six hundred and sixty six.
I lived alone my mind was blank
I needed time to think to get the memories from my mind
What did I see can I believe that what I saw
that night was real and not just fantasy
Just what I saw in my old dreams were they
reflections of my warped mind staring back at me
Cuz' in my dreams it's always there the evil face that twists my mind
and brings me to despair
The night was black was no use holding back
Cuz' I just had to see was someone watching me
In the mist dark figures move and twist
was all this for real or just some kind of hell
666 the Number of the Beast
Hell and fire was spawned to be released
Torches blazed and sacred chants were phrased
as they start to cry hands held to the sky
In the night the fires are burning bright
the ritual has begun Satan's work is done
666 the Number of the Beast
Sacrifice is going on tonight
This can't go on I must inform the law
Can this still be real or just some crazy dream
but I feel drawn towards the chanting hordes
they seem to mesmerize...can't avoid their eyes
666 the Number of the Beast
666 the one for you and me
I'm coming back I will return
And I'll possess your body and I'll make you burn
I have the fire I have the force
I have the power to make my evil take its course
AC/DC-Highway To Hell
Living easy, living free
Season ticket on a one-way ride
Asking nothing, leave me be
Taking everything in my stride
Don't need reason, don't need rhyme
Ain't nothing I would rather do
Going down, party time
My friends are gonna be there too
I'm on the highway to hell
No stop signs, speed limit
Nobody's gonna slow me down
Like a wheel, gonna spin it
Nobody's gonna mess me round
Hey Satan, payed my dues
Playing in a rocking band
Hey Momma, look at me
I'm on my way to the promised land
I'm on the highway to hell
(Don't stop me)
And I'm going down, all the way down
I'm on the highway to hell
Roditeljima valjda nikad ne padne na pamet da njihova djeca imaju intiman život koji uključuje i druge ljude s kojima možda rade neke stvari koje nisu za roditeljske organe vida i sluha.
Svi jednom dođemo u neke godine kada nam roditelji dođu u neke godine,kada....Pojednostavljeno rečeno,kada nam roditelji ostare-a mnogi od nas nemaju dovoljno sreće odseliti se sa 19 godina,neki si niti neće moći priuštiti ne stanovati s njima cijeli život-dođe vrijeme kada se dio nas trudi barem biti im pri ruci.
Ja sa svojih 19 još živim sa starcima i sa maminim starcima a kako je krenulo potrajat će to još neko vrijeme.Prolazim ono poznato adolescentsko razdoblje borbe protiv roditelja,ali ne svojih nego maminih,da bi pokazala da sam odvojeni entitet,vlastito biće,a ne samo Dijete.
Tako,na primjer,nedavno,starci čope sestru i pokupe se na dva dana u prirodu ja kažem majki kako stvari stoje i ostave me doma-skuham finu večericu,kupim nove,nekapajuće,crvene,seksi svijeće i salvete u istom tonu,postavim stol ,upalim nekoliko bambusovih baklji u vrtu,otvorim bocu Dingača da se dekantira,ukratko-jasno vam je šta slijedi.Nakon radnog tjedna i kratkotrajne svađe došlo je vrijeme za akciju.A ona stara kaže da se do ljubavi dolazi preko želuca.
No,čim smo prinjeli juhu ustima,začuju se koraci po stepenicama s gornjeg kata i vrata.A tko tamo?Baka.''Bok,djeco,šetkam malo okolo po dvorištu,pa sam vidla svijetlo i malo vam navratila!a što to jedete?''
Ja strašno volim baku,gotovo jednako kolko mrzim nepozvane goste.
I tako je bakica sjela,posrkala s nama juhu,sjajno se zabavljajući.ar puta me pitala što mo je,ali ja sam samo rekla da sam malo umorna.Što sam trebala?Reći da čekam da konačno ode ne bih li se bacila na dečka?
Uglavnom,posjeti baki ne djeluju uvijek osebno poticajno za libido njihovih dragih unuka.
Sutradan sam joj diskretno pripomenula da bi ona doživjela živčani slom da joj netko nenadano bane na vrata.Bilo kako bilo,moja je baka mrtva hladna na tu primjedbu rekla: ''Pa nisam ušla,iako sam mogla-ipak sam pokucala''To ipak mi se nije svidjelo...
Hoću li uskoro morati odseliti ako ću željeti intiman život?
Naime,roditeljima i njihovim roditeljima valjda nikad ne padne na pamet da njihova djeca možda nisu obučena u svom kutku kuće,a kamoli da imaju svoj tzv. intiman život koji možda uključuje i druge ljude s kojima možda rade neke stvari koje nisu za roditeljske organe vida i sluha.
Ako već baka,koja inaće najčešće radi robleme oko dolaska mog dečka ili društva kod mene na gledanje tekme ili na kartanje bela ako staraca nema,onda moja majka zove 3-5 puta dnevno,bez obzira šta zna da sam na putu od posla prema doma ili možda još uvijek na poslu,a ako se odmah ne javim,šalje dvije poruke istovjetnog sadržaja (drugu jer je zaboravila da je prvu već poslala) GDJE SI?ZAŠTO MI SE NE JAVLJAŠ?ŠTO RADIŠ? Potom mi prepričava kako nju njezina majka stalno zivka i ispituje šta ona radi, i kako je to ''za poludit''.
Odlučila sam ovaj post posvetit jednom od svojih najdražih bendova,dakle THE DOORS-i su američki psihodelični rock bend. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. godine. Glazba je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim. Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea - od koga preuzima ideju da: "put pretjerivanja vodi do palače mudrosti - The road of excess leads to the palace of wisdom" - Friedricha Nietzschea, te francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire i Rimbaud, od kojega pruzimaju ideju "dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavlja vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blakea i Huxleya, koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: "Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."
Sve albume grupe "The Doors" izdala je izdavačka kuća "Electra", koja je osim Doorsa objavljivala radove sastava "MC 5", "The Stooges", "Television"... Za vrijeme Doorsa to je bila mala diskografska kuća, dok je danas "Electra" jedna od najbogatijih.
Članovi
Jim Morrison - pjevač
Ray Manzarek - klavijaturist
Robby Krieger - gitarist
John Densmore - bubnjar
Albumi
The Doors
Strange Days
Waiting For The Sun
The Soft Parade
Morrison Hotel
Absolutely Live
LA Woman
The Doors in concert
Other Voices
Full Circles
An American Prayer
JIM MORRISON
Sin admirala SAD ratne mornarice George Stephena Morrisona i Clare Clark Morrison.
Kao dijete, 1947. svjedoči prometnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Umislio je da je duša mrtvog indijanca ušla u njega, te da ga vodi kroz život. To ga uvjerenje neće napustiti do smrti, čak u pjesmi "Peace Frog" s albuma "Morrison hotel" opisuje to iskustvo.
Završio je školu George Washington u Alexandriji (Virginia)u lipnju 1961. godine. Prema riječima njegova profesora književnosti, Jim je čitao mnogo više od svih kolega u razredu, a njegov ukus bio je do krajnjih granica ekscntričan i izvan konvencija, pa često ni sam spomenuti profesor nije znao za djela o kojima Jim govori. U kolovozu iste godine vojska prebacuje Admirala i njegova familiju u južnu Kaliforniju. Jim Morrison je otišao živjeti kod bake i djeda u Clearwater (Florida) gdje je pohađao St. Petersburg Junior College. Kasnije se prebacio na državno sveučilište u Floridi koje je pohađao imeđu 1962.-1963. godine. U siječnju 1964. odlazi u južnu Kaliforniju. Tamo započinje studirati kinematografiju na UCLA-u,koju je završio do kraja i upoznaje klavijaturista Raya Manzareka. Manzarek je tada svirao u blues grupi "Rick and the Ravens". Budući da je Manzarek bio oduševljen Morrisonovm pjesmom "Moonlight Drive" njih dvoje formiraju Doorse. Pridružuje im se na bubnjevima John Densmore, a na njegov nagovor mjesto gitariste dobiva Robbie Krieger. Nakon što je 1965. godine završio studij Morrison je započeo voditi boemski život u Venice Beachu kraj Los Angelesa. Zbog prehrambenog režima od malo hrane i mnogo LSDa, nekad puniji Morrison je do 1966. godine zadobio svoj izgled prepoznatljiv s fotografija tzv. "kristova poza", koja se nalazi na albumu "The Best of" i snimljena je 1966. godine.
Morrison nije znao svirati niti jedan instrument, ali je pridonosio komponiranju tako što bi već u "glavi" imao melodiju za svoj tekst. Osim što je bio pjevač The Doorsa, bio je autor nekoliko knjiga poezije, dokumentaraca,kratkog filma i ranog muzičkog video spota za pjesmu "The Unknown Soldier". Što se tiče ljubavnog života, Jim Morrison bio je apsolutni seks-simbol zbog svoje tzv. neodoljive karizme, ali u njegovom srcu jedino značajnije mjesto imala je Pamela Susan, njegova dugogodišnja ljubav, kojoj je čak i posvetio svoju knjigu poezije "Divljina". Njihova veza nije bila pošteđena turbulencija, pa je često bila na rubu između ludila i izopačenosti.
Smrt
Oko smrti legendarnog Morrisona saplelo se nekoliko priča. Njegova djevojka Pamela ispričala je kako su boravili u njihovu stanu, te da se Jim otišao okupati, no kad je ona ušla u kupaonicu našla ga je mrtvog u kadi.
Nakon dvadeset godina progovorio je i Jimov prijatelj, fotograf Alen Roney, koji je prijavio Morrisonovu smrt pod njegovim pravim imenom Douglas, kako ga ne bi mogli odmah dovesti u vezu sa slavnim "Kraljem guštera". On je bio taj koji je organizirao i njegov tajni pogreb kojemu je nazočilo samo pet ljudi. Roney tvrdi da je Jim Morrison umro od prekomjerne doze heroina i da je posljednja tri dana proveo "fiksajući" se sa svojom djevojkom.
Pokopan je na groblju Pere-Lachaise u Parizu. Tamo se nalaze grobovi Molierea, filozofa Abelarda, umjetnika Marcela Prousta, Chopina, Oscara Wildea, Maxa Ernsta itd.
Kad su Jimovi prijatelji u Americi saznali za njegovu smrt isprva u nju nisu mogli povjerovati. Ray Manzarek je prvi iznio teoriju kako je Jim odglumio smrt da bi se u anonimnosti posvetio književnosti. To je potaknulo mnoge druge priče, pa su se čak javili neki svjedoci koji su Jima navodno vidjeli živog u Africi. Cijelom misteriju pomogao je i potajni pokop Jimovih posmrtnih ostataka na pariškom groblju Pere Lachaise. Ipak, teorije o "odglumljenoj smrti" su najvjerojatnije neutemeljene i uglavnom se javljaju kod ljudi koji u kratkom životu učine velika djela. Ostao je jedna od najvećih rock legendi svih vremena.
The Doors nakon Morrisonove smrti
Pjevač Jim Morrison umire 1971. u Parizu. Nakon njegove smrti bend izdaje još dva albuma "Other voices" i "Full circle". Gitarist Robby Krieger je pokušao napraviti projekt s Iggyjem Popom, pa se proširila glasina da će Iggy Pop biti novi pjevač Doorsa, međutim izgleda da je Iggy u to vrijeme bio previše navučen na heroin da bi bio sposoban nositi se s ulogom zamjene za Morrisona. Doorsi ponovno izdaju još jedan album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno snimili muziku na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke "An American Prayer", te 1978. izlazi istoimeni album. Danas su Krieger i Manzarek zajedno sa Ian Asburyjem, bivšim pjevačem grupe The Cult, ponovno počeli svirati pjesme The Doorsa. Kako se bubnjar John Densmor nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, sada Manzarek, Krieger i Asbury sviraju pod imenom Riders on the Storm. Osim što se protivio obnavljanju Doorsa, John Densmore je žestoki protivnik komercijalizacije rocka u smislu prodavanja skladbi za reklamne spotove velikih korporacija.
OSJEĆAŠ LI IKADA DA SE SLAMAŠ
OSJEĆAŠ LI DA
NIKAMO NE PRIPADAŠ
I DA TE NITKO NE RAZUMIJE
DALI IKADA ŽELIŠ POBJEĆI
DALI SE ZAKLJUČAŠ U SVOJU SOBU
SA RADIJOM UPALJENIM TAKO GLASNO
DA TE NITKO NE ČUJE DA VRIŠTIŠ
ALI TI NE ZNAŠ KAKO JE
KAD NIŠTA NIJE U REDU
TI NE ZNAŠ KAKO JE
BITI POTPUT MENE
BITI POVRIJEĐENA,
BITI IZGUBLJENA,
BITI OSTAVLJENA U MRAKU
OSJEĆATI SE ODBAČENO
BITI NA SAMOME DNU
A NEMA NIKOGA DA TE SPASI
WELCOME TO MY LIFE
ŽELIŠ LI BITI NETKO DRUGI?
DOSTA TI JE OSJEĆAJA ODBAČENOSTI?
OČAJAN SI SAZNAT NEŠTO VIŠE
PRIJE NEGO TI JE ŽIVOT GOTOV?
ZAPEO SI U SVIJETU KOJEG MRZIŠ?
DOSTA TI JE SVIH OKOLO
SA NJIHOVIM GLUPAVIM OSMJEHOM
I GLUPIM LAŽIMA
DOK TI IZNUTRA UMIREŠ....
NITKO TI NIKADA NIJE LAGAO U LICE
NITI TI ZABIO NOŽ U LEĐA
MOŽDA MISLIŠ DA SAM SRETNA,ALI NEĆU BITI OKEJ
SVI SU TI UVIJEK DALI ŠTO SI HTIO
NISI SE ZA TO MORAO TRUDITI....
JUST....WELCOME TO MY LIFE
Ima nekih situacija u kojima se čovjek gleda sa strane,kao u filmu,zar ne?
Kod mene su to uvijek neke klasične,životne situacije.No,zadnji put uspjela sam napustiti svoje tijelo – na groblju.Znam da ćete sada pomisliti kako iz hobija hodam po grobljima s crnim velom na glavi i zazivam vampire jer sam zapravo jedina preživjela članica Crne ruže,međutim,moram vas razočarati.
Znam da je to mnogim ljudima nevjerojatno,ali ne posjećujem groblje ni na Dan mrtvih.To mi jednostavno ništa ne znači.Svatko žaluje na svoj način,mislim dok gledam stare slike bake i djeda.
Nedavno sam saznala za djedovog sina iz prvog braka,mog poluujaka ako ga tako možemo nazvati...odselio se davno iz Hrvatske,nekamo gore u Holandiju i nitko već godinama nije čuo za njega,djed samo zna da ga je još dok je živio ovdje droga uništavala,pa misli da je možda negdje gore i umro ali dobro stavimo to na stranu...makar se tog čovjeka uopće ne sjećam nekako sam ga zavoljela kroz djedovu priču,najvjerojatnije zbog toga što je isto kao i ja strastveno volio glazbu i imao ogromu kolekciju gramofonskih ploča koje sam ja nasljedila tj. djed mi ih je uz suze poklonio za 18-ti rođendan jer je shvatio da se nikada neće vratiti.Za to nezna stvarno nitko čak ni moji starci neznaju za te ploče,čudno zar ne?
Djed svake večeri pogleda i poljubi njegovu sliku,ja pobrišem jedan puta tjedno prašinu s njegove slike,ne osjećajući ništa.Svatko žaluje na svoj način.Nema načina da mu objasnim da on nije uokvirena slika na polici,već gramofon Thorens u mojoj polici,ploče starih rock bendova poslagane na dnu mog ormara i 3000 vinila.Ali tuga je gotovo ista.
Zna li netko gdje se još prodaju igle za gramofon?
Tražili ste novi post?
E pa dobili ste ga hehe
Jučer sam se tak odvalila u boogaloou da to nije bilo normalno.Stvarno prejeben koncert!
Uglavnom došo bend iz Beograda svirat Guns'n'roses i bilo je predobro!
Stvarno su ih skinuli odlično,svirali su bolje nego sami gunsi 
A vokal????? evo pogledajte
Uf prepredobar,čak sam ga srela kad sam s frendom odlazila doma,pohvalili smo ih, tip nam je dao ruku i zahvalio...makar je iz Srbije tih par riječi kaj smo razmjenili pričali smo s njim na engleskom...ah smjeha
Koje odvaljivanje i za vrijeme koncerta i poslje koncerta...brijala sam da neću doć doma kolko me svaka koščica u tijelu probijala poslije ali eto uspjela sam...
Da,danas liječim mamurluk,digla sam se prije pol sata stara me svojim vrištanjem probudila 
,žena pukla...ah starci,našli se svađat oko gluposti...fuck that
Neznam o čem bi vam još tipkala...Da jeste čuli da nam Maideni dolaze u Ljubljanu u 6. mjesecu karta je oko 400kn!Malo skupo ali odreči ću se i hrane i cigareta 
ako treba sam da skupim pare Maideni se ne propuštaju...JEDVA ČEKAM!!!
Ništa ljudi uživajte mi,pamet u glavu,noge skupite širom i bit će sve OK...
Do tipkanja,nadam se uskoro 
Često se pitam gdje nastaju i nestaju ljubavi? Ja još uvijek nisam našla odgovor na to pitanje, iako već imam 18 godina. Sve moje prijateljice već su imale dečke i imaju ih i sada, a moja nijedna veza nije trajala duže od dva mjeseca. Imam osjećaj kao da još uvijek ne znam što je zapravo ljubav
Svi dolaze k meni i traže da im pomognem, da budu sretniji. Ali kako im ja mogu pomoći kad ni sama ne znam odgovor na to pitanje. Moja je duša prazna i treba mi netko da popuni tu prazninu, više me nije briga hoće li me tko vidjeti nenašminkanu, jadnu, tužnu ili uplakanu, ja samo želim biti sretna i živjeti život sa svojih 18 godina.
U životu su dvije tragedije. Jedna je izgubiti ono za čim žudiš, a druga je to isto dobiti. Ako je to uistinu tako, ja biram onu drugu, jer bolje je biti sretan barem neko vrijeme, nego cijeli život žaliti za nečim što ti je nekada bilo jako blizu, a tada to nisi iskoristio. Mislim da postoje dvije ljubavi, prava i slijepa.
Prava ljubav je ona ljubav u kojoj ti ne moraš sumnjati voli li te on i gleda li druge cure kad tebe nema. Ta ljubav je prava kad se on sjeti svakog vašeg lijepog trenutka i kad te podsjeća da te voli. Slijepa ljubav je kad si ti zaljubljena u njegov izgled, a ne u njega kao osobu. Tebi je tada važan samo njegov izgled, tada ti je važno da si viđena s dobrim komadom i to što će ti druge cure biti zavidne kad te vide s njim. Tu nema prave ljubavi. To zapravo i nije prava ljubav, to je zapravo mladenačka zaslijepljenost. Bože, toliko pišem o ljubavi, a zapravo se bojim biti povrijeđena…
Evo napokon ovi post....
Nisam svarno dugo,dugo pisala...iskreno nisam imala niti vremena niti inspiracije...ništa vrijedno spomena se nije dešavalo...mislim je,al ono...
Uglavnom počele su mi pripreme za fax,pišem polako maturalnu radnju,pripremam se za maturu...i nemam vremena za sebe,a to mi toliko nedostaje da vam nemogu opisat...
A opet,nemam poima što bi sa svojim životom?
U normalnom slučaju da mi to kaže frendica rekla bi joj da je upravo tom rečenicom postala odgovorna a ovako...neznam
Kad sam imala trinaest-četrnaest godina,ove sadašnje godine zamišljala sam kao bajkovito razdoblje samopouzdanja,samostalnosti,ogovornosti.Nadala sam se da će do tada svi moji problemi nestati,a dvojbe oko životnog poziva postati stvar prošlosti.
Nedavo sam shvatila da su se moja očekivanja samo djelomično ispunila.Ispostavilo se da je upravo ovo bajkovito razdoblje zapravo shizofreno doba.
Postajemo odrasli legalno i socijalno,a s druge strane još uvijek ne znamo odgovore na bitna životna pitanja.Kako godine idu,strah od budućnosti je sve veći.
Kako znati jesu li naše odluke pametne i dobre za nas?
Ovo vrijeme je vrijeme istraživanja i svaki izbor nas vodi do nove prilike ili bi barem tako trebalo biti??
Ja
Zarobljena u svojoj sobi
U tami snježne noći
Ocrtane na mojim
Hladnim zidovima.
Kukci oko mene
Plaze po mojim stvarima....
Violina...
Tako nježna i bolna
Tako sjetna i svemoguća.
Snovi...
Tako prazni i zastrašujući
Tako neshvatljivi i zbunjujući.
Moje srce...
Tako hladno i otupjelo
Razbijeno u tisuće komadića
Kao pahulje snijega u mrkloj noći.
On...
Tako daleko od mene
Sjećanja na njega bude uspomene.
Njegove ruke
Tako nježne i meke
I poljupci njegovi
Tako topli i čarobni.
I kosa njegova
Tako lijepa i nestvarna.
I oči njegove
Plave poput neba
Duboke poput mora.
I laži...
Koje me vraćaju u stvarnost
I ostavljaju ožiljke na mom tijelu
Koje čezne za lijesom
U vlažnoj zemlji.
I Ona...
Tako neshvatljiva
Hladna i povrijeđena.
I život...
Tako jadan i besmislen
Dok mi je duša zaleđena
Bez imalo njihove ljubavi i pažnje.
I nož...
Koji mi je toliko potreban
Da shvatim da je ovo stvarnost
Tako nepouzdana i beznad
Mrzim te,suparnice,srce me boli,
ti ćeš mi ga uzeti,a
moje ga srce ludo voli.
Kako bi bila sretna,da
nije tebe,ne bih plakala,
patila i mučila
sebe.
Ti mi ga ne smiješ uzeti,
nemoj da te molim,
ti sebi drugog nađi,jer
ja samo njega VOLIM.
Danas sam ga baš gledala, čovjeka kojeg toliko volim. A život mi jednostavno nije dao šansu, ni pravo da ga volim. Puno je toga što me od njega odvaja, jednostavno su naši životi različiti, iako smo tako slični
No, zašto ga tako snažno volim, a moram živjeti sa saznanjem da mu to nikada neću smjeti reći ili na bilo koji način pokazati? Koji je smisao čiste patnje, izjedanja, kada je nešto nemoguće?
I onda pokušam uvjeriti srce da su to te godine, da će proći. I prođe godina, dvije, tri. Prolazi i četvrta. Još uvijek je slika u mojoj glavi koja me grije kad mi je hladno i kada naglo iz dubine srca počnem plakati. On je moja tajna, moja katarza, ono što je samo moje. No, on to ne zna. Nitko to ustvari ne zna.
I tako živim, odvojena od vanjskog svijeta, u kojem moji vršnjaci izlaze svakog petka i subote. Znam da bih trebala s njima, no ne da nemam volje, jednostavno, ne želim. Ne sviđa mi se u tom svijetu.
Prođu dani kada je on u meni duboko zakopan, ne čujem ga. Znam da je tu, ali ga ne vadim na površinu. No, ipak kad sam tužna, kad mi se čitav svijet odjednom sruši i kada me životne nezgode i padovi potpuno shrvaju, osjetim ga da me grli.
Iako me ustvari nikad nije pravo zagrlio. Iako ga ustvari nikada nisam pogledala očima punim ljubavi, jer to sebi ne smijem dopustiti. Osjetim ga da me grli i da postoji u meni ...
